U povodu Svetog Ivana Nepomuka, zaštitnika Grada Omiša, u utorak 16. svibnja 2023. godine, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, dodijeljena mi je Plaketa Grada Omiša za 2022. godinu koja u sebi nosi dublje značenje i potiče me na široki raspon zahvalnosti.

 
Zahvaljujem poštovanom gradonačelniku Ivi Tomasoviću i Gradskom vijeću Grada Omiša s njihovim predsjednikom dr. med. Zvonkom Močićem te cijenjenoj tajnici Ivanki Galić za besprijekoran tijek pripreme i provedbu svečanoga programa Dana Grada i dodjele javnih priznanja. Hvala im što Pozivnim natječajem svima daju jednake mogućnosti za podnošenje prijedloga i dodjelu javnih priznanja.

Zahvaljujem Osnovnoj školi „1. listopada 1942.“, Čišla i ravnatelju prof. Ivanu Sladojeviću koji je potpisao prijedlog za moje imenovanje i sa svojom suradnicom Jasminkom Mladinov, psihologinjom i Zrinkom Pavković, knjižničarkom, bio u mojoj pratnji na dodjeli nagrade.

Osobito sam sretna, radosna i zahvalna što su školski prijedlog za moje javno priznanje potaknule i svoje preporuke za imenovanje napisale moje drage, vrijedne i uspješne učenice:

1. Nikolina Radmilo-Pivčević, prof. hrvatskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti koja je doktorandica Kulture i književnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
2. Marija Šaškor-Cleppe, prof. hrvatskog jezika i književnosti koja živi i radi u Belgiji
3. Ivana Dadić, rođ. Kaštelan, profesorici hrvatskog jezika i književnosti u Splitu
4. Jelena Alfirević-Franić, mag. philol. croat. i spisateljica, koja je zaposlena na Sveučilištu u Zadru gdje piše doktorski rad iz područja književnosti.

Bile su djeca, moje učenice u školskim klupama. Sada su profesorice hrvatskoga jezika kojima se divim što su tijekom školovanja svojim trudom, marljivim radom i velikom žrtvom zaslužile svoje diplome. One danas prenose znanje na nove generacije, odgajaju ih snagom poljičke ljubavi, u duhu iskonskih plemenitih vrijednosti koje su temelj zdrave budućnosti njihove djece i obitelji, njihovih učenika i studenata. Hvala Nikolini, Mariji, Ivani i Jeleni na nesebičnom djelu ljubavi utkanom u ovo moje priznanje koje i njima posvećujem.

U literaturi se može pročitati, a u Poljicima i doživjeti, da se njihova vrijednost sastoji od „davanja i uzvraćanja ljubavi koja je u Poljicima od početka postojala“, a koja se i danas širi i rasprostire. Tako sam i ja Poljičane upoznala kad sam 1993. godine primljena u školu i u ovaj kraj.

Tu poljičku vrijednost „davanja i uzvraćanja ljubavi“ ovdje sam prvo primila od svoje pokojne kolegice Matije Kovo. Ona je svoju ljubav prema Poljicima i u meni ukorijenila stavljajući preda me Poljički statut i drugu poljičku povijesnu i kulturnu literaturu. Vodila me u obilazak i upoznavanje zavičajnih znamenitosti i prirodnih ljepota kojima se ona uvijek iznova beskrajno divila. Svojim neumornim radom postala mi je uzor i zato joj posvećujem primljenu plaketu.

Poljičko „davanje i uzvraćanje ljubavi“ ostalo je moja poveznica s mnogim generacijama učenika od kojih su neki danas već i roditelji novih naraštaja u školskim klupama i svima im od srca zahvaljujem za njihov doprinos zajedničkim uspjesima.

Zrinka Pavković, knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti, od dolaska u našu školu pomaže mi predanim vođenjem vremenika svih kulturnih obilježavanja i natječaja. U promicanju kulturne djelatnosti Škole i očuvanju poljičke povijesti, tradicije i kulture, u svim je projektima nositeljica zadataka, pokretačica i moja najbliža suradnica. Vrijedna je, požrtvovna i nesebična u preuzimanju odgovornosti za rad s učenicima u javnom predstavljanju naše škole. Po svom udjelu u očuvanju vrijednosti poljičkih korijena i u promicanju kulturne djelatnosti i ugleda Škole, Zrinka Pavković zaslužuje zahvalnost i udio u javnom priznanju.

Lijepo se osjećam, ponosna sam i zahvaljujem Bogu što sam pola svoga života provela u predivnim Poljicima s dobrim Poljičanima i u odgojno-obrazovnom radu s ovom našom dobrom djecom. Poželjno je raditi u našoj školi gdje je ravnatelj utjecao na dobre međuljudske odnose. Nije mu bilo lako osuvremenjivati pet školskih objekata koje je preuzeo u zaostalom i primitivnom stanju, kad su u učionicama još uvijek dimile peći na drva, nekim objektima je postavljao krov, fasadu, mijenjao prozore, uređivao interijere… Ravnatelju Ivanu Sladojeviću i našoj psihologinji Jasminki Mladinov zahvaljujem za tridesetogodišnju dobru profesionalnu suradnju i za njihov topli ljudski pristup u komunikaciji, uvijek s poštovanjem i razumijevanjem. Hvala im što su znali radosti uspjeha srčano dijeliti i dati svoj doprinos u provedbi školskih projekata i manifestacija s prepoznatljivim Jasminkinim umjetničkim darom i udjelom kad god je trebalo.

Bez rada naših učenika i suradnje s roditeljima, bez njihove ljubavi i poštovanja, bez pomoći i suradnje „elektroničkoga mozga“ naše kolegice Davorke Dadić svake pomoći i suradnje kolegica učiteljica i kolega koji su bili spremni dati ono najviše što mogu, teško bi bilo postizati uspjeh. Hvala svakome tko je svojim udjelom doprinio mojim zaslugama po kojima sam ja nagrađena.

Jadranka Petrušić, učiteljica hrvatskoga jezika i književnosti