U visinama borovi
Prstima sitnim poput sunčanih zraka
(J. Pupačić, „Između neba i zemlje“)
Ove godine obilježava se 55. obljetnica otkako je tragično preminuo pjesnik Josip Pupačić, njegova supruga Benka i kći Rašeljka u zrakoplovnoj nesreći na otoku Krku 23. svibnja 1971. godine. Kako bi se trajno ukazivalo na vrijednost pjesnikova stvaranja i tako mu se iskazivala počast za sve ono čime je zadužio hrvatsku književnost i kulturu, Osnovna škola „Josip Pupačić“ iz Omiša upriličila je tradicionalnu kulturnu manifestaciju Tjedan Josipa Pupačića koja se održavala od 18. do 22. svibnja 2026. godine.
Pjesničko djelo Josipa Pupačića, nastalo iz živoga i stvarnoga pjesnikova života, neiscrpan je izvor nadahnuća učenicima svih generacija. Njegovim stihovima oplemenjuju se osobito novi naraštaji učenika osnovnih škola, sudjelujući u likovno-literarnom natječaju „Josip Pupačić i ja“ koji se već dugi niz godina provodi u organizaciji omiške osnovne škole.
Ovogodišnji odabrani stihovi U visinama borovi/Prstima sitnim poput sunčanih zraka potaknuli su i učenike naše škole na literarno stvaralaštvo i sudjelovanje u literarnom dijelu Natječaja. S ponosom ističemo kako je učenica 3. r. PŠ Kostanje, Aria Matijević (mentorica: Mirela Miličević), svojom pjesmom Zlatni sjaj borova osvojila 1. mjesto u kategoriji literarnih radova razredne nastave, a učenica 7. r. MŠ Čišla, Elenor Šaškor (mentorica: Zrinka Pavković), svojom pjesmom Dodir duše i neba osvojila je 3. mjesto u kategoriji predmetne nastave.
Tim povodom, učenice Aria i Elenor sudjelovale su 22. svibnja 2026. godine sa svojom knjižničarkom na završnoj svečanosti 33. Tjedna Josipa Pupačića u Slimenu. Nakon mise zahvalnice za obitelj Pupačić, prigodni svečani program obilježavanja života i djela Josipa Pupačića i proglašenje ovogodišnjih laureata literarnog natječaja održalo se ispred pjesnikove rodne kuće.
U ovo sunčano proljetno jutro, nagrađene učenice imale su priliku osjetiti okruženje u kojemu je pjesnik stvarao i s kojim je bio trajno povezan, njegovu zadivljenost prirodom, zavičajem, temama i motivima o kojima je rado pjevao.
Vidjele su grobnicu pjesnikove obitelji na kojoj je skulptura akademskoga kipara Stipe Sikirice, a prikazuje Josipa, Benku i Rašeljku. Posjetile su i njegovu rodnu spomen-kuću unutar koje je uređen muzej i radna soba s pjesnikovim osobnim stvarima prenesenim iz njegova stana u Zagrebu. Divno je osjetiti ambijent pjesnikova stvaranja, pjesme ispisane njegovom rukom, vidjeti njegov radni stol, stari pisaći stroj, njegove fotografije…
Ispunjeni radošću zbog ostvarenog velikog uspjeha naših učenica među učenicima svih osnovnih škola u Hrvatskoj kojima je upućen poziv za sudjelovanje u ovom Natječaju, prisjećamo se stihova još jednog zavičajnoga pjesnika, Nikole Milićevića, koji je Josipu Pupačiću posvetio pjesmu Bepu u spomen:
(…)
Al znam: ti živiš u kamenu našem,
stih tvoj ostaje uklesan u njemu,
a ti u ovoj zemlji ustoličen.
Čuvajmo ponosno uspomenu na Bepa, jednoga od najznačajnijih naših zavičajnih velikana, neka trajno živi u našem kamenu i u srcima naših učenika.
Zrinka Pavković
Zlatni sjaj borova
Na poljičkoj stini
borovi se zlate,
ptice radosno
na njima se jate.
Dok pivaju one
vesele pisme svoje,
borovi ogledaju se
u odrazu Cetine moje.
Cvitovi na livadi
pokazuju haljine nove,
a latice njihove
bubamarice kroje.
Pčelice cvitovima
ne daju mira,
lepršaju krila
šarenih leptira.
Na najvišem vrhu
Dinare moje,
sunčane zrake
borovima iglice broje.
U visinama tim
vazda zelenim,
lipota borova mojih
zlatno sjaji.
Aria Matijević, 3. r.
Dodir duše i neba
Ovdje, na livadi pokraj Cetine,
sunce svojim nježnim zrakama
razigrano miluje zemlju.
Na livadi pokraj Cetine
borovi visoki
prstima sitnim dosežu nebo.
Na mjestu gdje se nebo i zemlja dodiruju,
plahi šumovi tiho žubore.
Na livadi pokraj Cetine.
Ovdje, između neba i zemlje,
između ovih visokih borova,
moj je dom.
I kada usnem najdublji san,
moja sreća i duša ostat će
između najviših borova.
Na livadi pokraj Cetine.
Elenor Šaškor, 7. r.