Na dnu se zelenog mora školjka biserna krije.

                                                                                                                                    (J. Pupačić, Jesenja pjesma)

Stih Na dnu se zelenog mora školjka biserna krije potaknuo je učenike naše škole na literarno stvaralaštvo i sudjelovanje u likovno-literarnom natječaju „Josip Pupačić i ja“ u organizaciji Osnovne škole „Josip Pupačić“ iz Omiša.

Najuspješnije u literarnom dijelu ovoga Natječaja, koji obuhvaća sve osnovne škole u Hrvatskoj, bile su učenice: Kata Škaričić, 2. razred PŠ Kostanje (mentorica: Mirela Miličević) koja je svojim literarnim ostvarajem U zelenim morskim dubinama osvojila 1. mjesto u kategoriji literarnih radova razredne nastave i Elenor Šaškor, 6. razred MŠ Čišla (mentorica: Zrinka Pavković) koja je svojom pjesmom Tajne zelenog mora osvojila 2. mjesto u kategoriji literarnih radova predmetne nastave.

Povodom Dana omiške škole i u sklopu 33. manifestacije Tjedan Josipa Pupačića, učenice Kata i Elenor sa svojim mentoricama sudjelovale su na misi zadušnici za Josipa Pupačića i njegovu obitelj 23. svibnja 2025. godine, kao i u prigodnom svečanom programu u znak sjećanja na pjesnika u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Slimenu. Među uvaženim gostima koji su istaknuli važnost čitanja i pisanja bio je i književnik Mladen Kopjar koji se osvrnuo na sve nagrađene radove i dodijelio učenicima zaslužene nagrade i priznanja.

Ovakvi susreti potvrđuju pjesnikovu misao „(…) Rasut ću sebe u srca mnoga / i živjet u bezbroj života…“, a mi u svojim srcima čuvamo lijepu uspomenu na ovo dragocjeno iskustvo i radost sudjelovanja, druženja i zbližavanja te od srca čestitamo našim nagrađenim učenicama te pozivamo i sve ostale učenike da se trude, rado sudjeluju i vrijedno stvaraju.

U zelenim morskim dubinama

Bio je vrući ljetni dan. Osvježenje sam potražila u moru. Čim sam došla na plažu, zaronila sam u morsku dubinu. Na dnu mora ugledala sam prekrasnu bisernu školjku. Odjednom se nebo rascvjetalo sivim oblacima i počela je padati kiša. Ludi vjetar jako je zapuhao. Istrčala sam iz mora, a vjetar je nosio kapljice kiše po mom tijelu. Prestrašila sam se i skrila se pod stablo.

Neprestano sam mislila na onu školjku. Bila je mlada i snažna. Zabljesnula me svojim svjetlom. Strpljivo sam čekala da se vrijeme smiri i u mislima dodirivala sjajnu lopticu. Pljusak je prestao. Ponovo sam zaronila u duboko zeleno more. Pronašla sam školjku i pogladila njezin hrapavi oklop. Otvorila je svoja usta i pokazala mi blještavu lopticu.

Htjela sam je ponijeti kući, ali mi je bilo žao dotaknuti tu ljepotu. Ostavila sam je neka živi svoj život u beskrajnim dubinama zelenog mora.                                                                                                                 

Kata Škaričić, 2. r.

Tajne zelenog mora

More zeleno mirno stoji,

po pučini nježno žapčić plovi.

Da mi je znati što se krije

ispod te pučine,

u njene hladne dubine

zaviriti da mi je.

Tražila bih tamo školjke

u kojima se biseri kriju,

i koralje raznovrsne

što dubine zelene krase.

Htjela bih u tom zelenom raju

bar na jedan dan biti,

taj morski san snivati.

                                            Elenor Šaškor, 6. r.