Osnovna škola „Dr. fra Karlo Balić“ bila je domaćin Međuopćinske smotre LiDraNo 2026. koja je održana 5. veljače 2026. godine u Šestanovcu. Na Smotri su sudjelovali učenici OŠ „Josip Pupačić“ Omiš, OŠ „Jesenice“ Dugi Rat, OŠ „Dr. fra Karlo Balić“ Šestanovac, OŠ „Gornja Poljica“ Srijane i OŠ „1. listopada 1942.“ Čišla. Susreli smo se u toplini hrvatskih riječi što su ih učenici donijeli u svom literarnom, novinarskom i scenskom izrazu.
Domaćini su svojim gostima srdačnim gostoprimstvom stvorili ugodno ozračje dočekavši ih svečanim programom i pjesmom učenika domaćina.
Predstavnice naše škole na sljedećoj razini natjecanja učenice su 8. r. PŠ Kostanje, Nikolina Jerčić i Gloria Škaričić (mentorica Ivana Dragošević) u kategoriji novinarskoga stvaralaštva. Predstavit će se 27. veljače 2026. u Hrvatskom narodnom kazalištu Split u Splitu svojim samostalnim novinarskim radovima, problemskim člancima Pritisak savršenstva i Maskirana stvarnost. Čestitamo našim učenicama i njihovoj mentorici i želimo im puno uspjeha!
Vrijedno je istaknuti izvrsne nastupe naših učenica i učenika u pojedinačnim i skupnim scenskim izrazima. Pojedinačno su se predstavile učenice: Mirjam Slijepčević, 3. r. PŠ Tugare, učiteljica Maja Šimleša (Zvonimir Balog, Kako dan provodi mene), Petra Božić, 7. r. MŠ Čišla (Drago Ivanišević, Pijesak strepnja) i Elenor Šaškor, 7. r. MŠ Čišla, mentorica Zrinka Pavković (fra Bonaventura Duda, Biti mi daj).
Uvjerljivo i izražajno prenijeli su okupljenim slušateljima vlastiti doživljaj pjesničkih emocija i misli.
Skupnim nastupima predstavile su se skupine: Čarapice igrokazom Čarapčić Željke Horvat-Vukelje (učenici 3. r. PŠ Tugare – Krsto Barić, Marijeta Glavinović, Elena Jakovčić i Nikol Zečić, učiteljica Maja Šimleša) i Zvjezdice recitalom Digitalni volišmetar Pave Tudika (učenici 2. r. MŠ Čišla – Ivan Dragošević, Marta Marčić i Cvita Martić Paukić, učiteljica Meri Vuletić).
Svi ovi učenici potvrdili su svojim sudjelovanjem i predstavljanjem da su na ponos našoj školi, a njihovi nastupi imaju nemjerljivu vrijednost u duhovnom rastu i sazrijevanju malih i mladih sudionika na koje se uvijek može računati.
Suvremena tehnologija sve više nas udaljava jedne od drugih, sve manje čitamo i pišemo pa je istodobno važno duhovno se oplemenjivati i tako se odupirati negativnim sklonostima. Nadahnuća svakako možemo pronaći i u dubinama značenja pjesničkih riječi.
Upravo zato neizmjerna je važnost i ljepota ovakvih susreta, učitelji i učenici obogaćeni su predivnim iskustvom sudjelovanja i međusobnog druženja.
Zrinka Pavković
MASKIRANA STVARNOST
Možda ste barem jednom primijetili kako osobe mijenjaju svoje ponašanje u društvu, kao da nose nekakve maske. One nisu od papira i plastike, to su unaprijed zadane crte lica kojima prekrivamo svoje slabosti. Jesmo li se toliko maskirali da više ne prepoznajemo ni izraz svoga lica u ogledalu?
Jedan od glavnih uzroka prekrivanja maskom je strah od osude i neprihvaćanja. Današnje društvo zahtijeva da se uklopimo u grupu, da budemo dio čopora koji će slijediti pravila bez pogovora i kritičkog promišljanja. Pojedinci se boje da će biti ismijavani ukoliko pokažu pravoga sebe, svoju snagu i svoju ranjivost. Maska nam služi kao obrana i pruža nam sigurnost i utočište. Ponekad je to dobro, no problem nastaje kada više ne znamo gdje završava maska, a gdje počinjemo mi. Pretvaranje u društvu gradi površne odnose, kratkotrajno zadovoljstvo te uništava originalnost svakog pojedinca i njegove vrijednosti. Danas su pogotovo djeca svakodnevno izložena maskiranom svijetu na društvenim mrežama gdje je stvarnost prikazana na savršeno iskrivljen način. Djecu se uči da pokazuju samo svoje najuspješnije i najsavršenije strane, a da one lošije sakriju i zaborave. Na takav način odrastamo duboko gušeći u sebi sve neugodne emocije koje u nama rastu poput vulkana, ali s osmijehom na licu. Moramo prepoznati svoju masku, no rješenje nije odjednom je skinuti. Trebamo se okružiti ljudima koji nas prihvaćaju i pružaju sigurnost koju smo prije postizali pretvaranjem te zavoljeti svoje suze na samo svome licu koje je i takvo savršeno. To je putovanje koje počinje najprije u obitelji, ali ga treba nastaviti njegovati u vrtićima i školama. Svatko bi trebao odrastati na način da se ne srami niti plaši pokazati svoje pravo lice, a da će ga okruženje prihvatiti i bar pokušati razumjeti.
Zaključujem da maske koje nosimo ispred drugih loše utječu na naš život jer živeći u laži, ne živimo uopće. Važno je što prije prepoznati svoju masku, imati hrabrosti skinuti je i okružiti se dobrim ljudima te graditi svoj identitet među njima.
Gloria Škaričić, 8. r.
PRITISAK SAVRŠENSTVA
Pritisak savršenstva je zapravo strah od vlastitih pogrešaka. To je obrazac ponašanja s kojim se rodimo jer okolina ima za nas propisana pravila i odluke koje trebamo preuzeti. Moramo imati odlične ocjene, dobro izgledati, biti uspješni, popularni i jednostavno bolji od drugih. Taj osjećaj stalne potrebe za dokazivanjem nas čini manjima nego što stvarno jesmo.
Svaka osoba sanja o savršenstvu, a ne znamo postoji li ono uopće. Mislim da je ta riječ samo slatka laž u koju vjerujemo kada nam treba motivacija. Cijeli život proživimo tragajući za nečim što ne možemo imati, a najtužnije je da nam to zapravo ni ne treba. Ponekad je pad život, ali ustati i još jače krenuti pokazuje tko smo mi uistinu. Djeca danas odrastaju u svijetu koji je prikazan u najboljem svjetlu i zato nas najmanje pogreške potaknu na razmišljanje da smo bezvrijedni. Silna očekivanja roditelja, učitelja i prijatelja nam smanjuju samopouzdanje te počinjemo izbjegavati nove izazove zbog straha od neuspjeha. Najveći problem je što zaboravljamo svoje osjećaje kako bismo udovoljili drugima. Činimo ono što su činili i naši stariji koji nas odgajaju. Popuštamo pred teškim teretom nametnutih odluka koje ni njih, a ni nas, ne čine sretnima. Rijetki su odrasli koji nas bezuvjetno prihvaćaju, pružaju oslonac kada nam se svijet ljulja, koji vide da mi nismo birali ovakav život, da nam je teško odrastati i nemati pravo na prosječnost. Škola nam često mijenja način na koji promatramo svijet tako da bi se u njoj trebalo više pričati o neuspjehu kao sastavnom dijelu života, osim toga djecu treba naučiti postavljati realne ciljeve. Vrijednost svakog čovjeka je u njegovoj ljudskosti i dobroti i sasvim je nebitno hoće li netko biti trgovac ili znanstvenik, njegova najveća moć dolazi iz njegova srca.
Zaključujem da će uvijek postojati netko ljepši ili pametniji, ali sve dok imamo vjeru u sebe nitko nas ne može zaustaviti. Dobrih trenutaka se s radošću prisjećamo, no oni loši su nas oblikovali. Život može biti crno-bijel ili šaren, a ti kao njegov slikar biraš kako ga obojiti, zato prije zadnjeg sna budi ponosan na svoje remek-djelo.
Nikolina Jerčić, 8. r.
