„Put k slobodi je moguć. On se ostvaruje u suradnji čovjeka i Boga.“
(Tomislav Ivančić)
Učenici 7. i 8. razreda OŠ „1. listopada 1942.“ okupili su se sa svim zainteresiranim učiteljima na predavanju koje je 21. studenoga 2024. godine u matičnoj školi u Čišlima održala profesorica i hagioasistentica Ana Perišić u sklopu predviđenih Školskih preventivnih aktivnosti. Tema je bila vezana uz provođenje programa prevencije ovisnosti hagioterapijskom metodom kod učenika osnovnoškolske dobi.
Postoje brojne ovisnosti: o klađenju, cigaretama, alkoholu, drogama, mobitelu, internetu, društvenim mrežama… Ovisnost je nesposobnost za slobodu. Ovisnik nema slobode u sebi, a time ni sposobnosti racionalnog rasuđivanja, ni snage za življenje vrjednota u okvirima svoje osobnosti. To je bolest koja uništava pojedinca, udaljava ga od prijatelja i obitelji, narušava sve odnose i zbog nje pate svi članovi obitelji. Ova bolest može se liječiti, a jedna od metoda liječenja je i hagioterapija.
Hagioterapija je izvorna hrvatska metoda liječenja čovjekovih duhovnih problema koju je razvio profesor Tomislav Ivančić, jedan od najuglednijih hrvatskih teologa. Osnovno polazište hagioterapije proizlazi iz toga da čovjeka treba liječiti iz središta osobe, iz njegove duhovne dimenzije jer je čovjek prije svega duhovno biće, a tek onda tjelesno (psihosomatsko). Svaki čovjek je jedinstveno biće, sastoji se od duha, duše i tijela. Duhovna duša je ono što čovjeka čini čovjekom, to je čovjekova sudbina, intelekt, karakter, kreativnost, savjest, sloboda, ljubav, vjera… Zadaća hagioterapije je istražiti čovjekovu duhovnu dušu, njezine izranjenosti, bolesti i nemoći te pronaći način kako te rane dijagnosticirati i liječiti.
Profesorica Perišić istaknula je kako veliki uzrok neslobode predstavlja tzv. život u virtualnom svijetu. Djeca su zarobljena i izložena satima nekontroliranom, bezvrijednom i često opasnom sadržaju, a dugogodišnja statistika u sklopu prevencijskih programa pokazuje da već učenici osmih razreda borave više od pet sati dnevno na internetu, prateći društvene mreže koje nemaju nikakvu edukativnu vrijednost. Sve su to izvori preko kojih se lako upada u ovisnost od rane dobi.
Profesorica Perišić nastojala je posvijestiti učenicima kako je sloboda ključna kod čovjekova razvoja i kako biti slobodan ne znači birati između dobra i zla, već se neprestano opredjeljivati za dobro. Potrebno je svakodnevno nadvladati uvrede drugih jer nas tuđa grubost razara, a samo pozitivne misli, riječi i odluke izgrađuju. Svatko od nas je dragocjeno i vrijedno biće, posebno i neponovljivo.
Ovo predavanje profesorice Perišić bilo je korisno iskustvo i učiteljima jer u radu s učenicima svakodnevno nailaze na brojne poteškoće za koje ih nitko nije poučio kako se s njima nositi. Svima nam je potrebno najprije prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo, sa svim svojim nesavršenostima, raditi na svojim sposobnostima, razvijati ih, ali se truditi ispravljati i sve ono što je pogrješno. Nikad ne smijemo odustati od sebe samih.
Zrinka Pavković