Dana 26. siječnja 2024. godine u učionici Hrvatskoga jezika matične škole u Čišlima, okupili su se svi učenici sudionici školske razine smotre LiDraNo sa svojim mentoricama, kako bi predstavili svoje stvaralaštvo te kreativne sposobnosti u govornom i pisanom izražavanju na hrvatskome jeziku.
U uvodnom dijelu kulturnoga programa istaknuta je ljepota pisane riječi kroz stihove različitih pjesama poznatih hrvatskih pjesnika posloženih u Hrvatski pjesnički kolaž autorice Sanje Milolože, a kako bismo uvidjeli tu ljepotu potrebno je voljeti knjige i čitanje. I naš veliki pjesnik, Antun Gustav Matoš, rekao je da se kultura jedne zemlje mjeri po broju knjižnica, knjiga i čitatelja. Knjižničarka Zrinka Pavković naglasila je da je ovo samo početak kulturne 2024. godine koju je Vlada Republike Hrvatske proglasila Godinom Marka Marulića. Ovo je godina 500. obljetnice smrti oca hrvatske književnosti, velikoga Marka Marulića koji je napisao Juditu – prvi umjetnički ep u hrvatskoj književnosti napisan 1501. na hrvatskom jeziku, a objavljen u Veneciji 1521. godine.
Nakon pojedinačnih i skupnih nastupa lidranovaca, članice prosudbenoga povjerenstva (učiteljice Nikolina Vrljić, Marijana Laušić i Marija Škaričić te pedagoginja Jasminka Mladinov) odabrale su one učenike koji su svojim doživljajem umjetničke riječi najsnažnije pokrenuli i njihov umjetnički doživljaj.
Slijedom navedenoga, našu školu na Općinskom susretu učenika LiDraNo 2024. koji će se održati 7. veljače 2024. godine u OŠ „Jesenice“ Dugi Rat, predstavljat će u skupnim nastupima svi učenici PŠ Dubrava (učiteljica Ana Beović) kao i učenici četvrtoga razreda matične škole Čišla (učiteljica Meri Vuletić). U pojedinačnim nastupima učenice predstavnice su Aria Matijević (1. r. PŠ Kostanje, učiteljica Mirela Miličević), Petra Božić (5. r. MŠ Čišla, mentorica Zrinka Pavković) i Gabrijela Đonlić (7. r. MŠ Čišla, mentorica Zrinka Pavković), a literarnim radovima predstavit će se učenice 6. razreda PŠ Kostanje, Gloria Škaričić i Nikolina Jerčić (učiteljica Ivana Dragošević).
Čestitamo svim učenicima i njihovim mentoricama te želimo puno uspjeha na sljedećoj razini natjecanja.
Zrinka Pavković
Pjesnici su čuđenje u svijetu. Oni idu zemljom i njihove oči, velike i nijeme, rastu pored stvari. Evo! Gle malu voćku poslije kiše, puna je kapi pa ih njiše i bliješti suncem obasjana čudesna raskoš njenih grana. A u travi se žute cvjetovi i zuje zlaćane pčele, za sjenatim onim stablima krupni se oblaci bijele. I nebo se plavi visoko kud nečujno laste plove, pod brijegom iz crvenih krovova podnevno zvono zove. Pa zuji, zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji, huči – to je jezik roda moga! Jer prva rič što sam je čuo, od matere naučio, bila je ‘rvacka. Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi, i ono dublje s Hrvatskom me veže… O, da! Moje je selo lijepo, jer ima jablana. Jablani su visoki do neba. Mene majka zove, mene majka voli: jablane, evo ti vode, jablane moj. Najviše jablana ima u mome selu – u njima se tice gnijezde, u njima se zapliću oblaci i zvijezde kroz njih jezde. Znaš… Zvijezda da mi je biti, i živjeti kao zvijezda negdje visoko, visoko. Pa da netko za mene brojeći zvijezde kaže: Ono je moja zvijezda. Zvijezda da mi je biti. Al’ ti, čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda. Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda. I vjeruj! Kad mi jednom s dušom po svemiru se krene, zaorit ću ko grom, o gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene, to moj je, moj je dom!
Hrvatski pjesnički kolaž (Sanja Miloloža)