HRVATSKA – MOJA DOMOVINA
Hrvatska je lijepa,
Velika i snažna – moja domovina,
Nitko joj nije ravan.
Hrvatska je zemlja
Lijepih mjesta
i velikog Jadranskoga mora.
I zato, smjesta, svi u našu
Lijepu domovinu, iako znam
Da i vi volite svoju rodnu grudu.
Ovo što moja Hrvatska ima
Siguran sam da vaša zemlja nema
Jer Hrvatska je jedna i jedina!
Toni Plepel, 5. r.
Bogomoljka
Ja sam bogomoljka, kukac mali,
Idem na daleke pute,
Lovim, pijem, jedem cio dan.
Volim djecu gledati
Pčelu slatku pojesti
Gušt mi je baš to raditi.
Ante Kuvačić, 5. r.
Pismo pjesniku Nikoli Milićeviću
(27. 11. 2022.)
Eh, da mi je vratiti one tvoje dane, da te upoznam i shvatim sve misli tvoje.
Meni su knjige dosadne bile, a kada sam pročitala tvoje pjesme, nešto se promijenilo i moje se srce zacrveni od topline.
Ljubav me ispunila, knjiga mi kao miran san, uljepšava svaki dan.
Dok tako mudro na svijet i knjige gledaš, ja tvoga maloga Mrava čitam.
Tebi, pjesniče Nikola Milićeviću, hvala za svu snagu koju mi je tvoja pjesma Mrav dala.
Ona teška slamka koju nejaki mrav nosi, za mene je matematika u školi, domaća zadaća i čišćenje moje sobe. U tvom vrijednom mravu prepoznajem svoju mamu i svoga tatu koji rade sve za našu obitelj i vole nas djecu.
Pjesma Mrav podsjeća me na basne iz nižih razreda jer mrav ima osobine ljudi pa svojoj tankoj nozi govori: „Upri, upri, nogo tanka!“ On hrabri samoga sebe, a tako i mi možemo biti uporni dok se nastojimo svojih teškoća riješiti.
Hvala ti, pjesniče, naš i sretan ti 100. rođendan!
Lucija Marčić, 5. r.
PČELA
Zum, zum, uvijek samo radim,
svoj pčelinjak neumorno gradim
i nešto se stalno pitam
zašto baš ja po cvijeću skitam?
Žutocrna buba sam ja
svi od mene bježe,
kao da sam igla oštra.
Med ja zdravi svima pravim
neradnike baš ne volim.
Svojim poslom ponosim se,
svakom cvijetu poklonim se.
Zum, zum, pozdrav je moj,
čekajte moj slatki poklon.
Kristian Marčić, 5. r.
Pjesniku Nikoli Milićeviću
Pjesnici su nježne duše
koje svijetom tiho hode.
Svima radost nose,
ali nas i pouče.
Pjesma Mrav dirnula me
te ja počeh pisati:
da nam živiš vječno,
Živa Česmo, pjesniče Milićeviću!
Lucija Kovo, 5. r.
Nikola Milićević, Mrav
(moje razumijevanje pjesme)
Pjesnik Nikola Milićević rođen je u Zvečanju 27. studenoga 1922. godine.
Obožavao je knjige i bio je dobar učenik. Nikolini roditelji bili su blagi i nije dobivao batine iako je bio nestašan. Jako je volio prirodu svoga zavičaja, a posebno je volio ptice.
Ja zamišljam da je pjesnik jednoga dana gledao maloga mrava kako nosi slamku koja je od njega veća pa je napisao pjesmu Mrav koja mi sliči na priču o svima nama. Taj mali mrav vuče teret po cijeli dan. Jako je umoran, ali mora još dugo vući. Nije stao ni odustao do svoga stana i stalno je ohrabrivao svoje tanke nožice glagolima: upri, upri, nemoj stati, prihvati.
Poistovjećuje se mrav s divom i ponosi se junačkim srcem. I ja mu po osjećajima malo sličim. Sretan je jer je već prešao više od pola puta pa govori: „Vučem, radim, gmižem … stižem.“ Ovi su glagoli u sadašnjem vremenu jer on ne prestaje raditi. Mrav neprestano i marljivo radi i zato je zdrav. Ustrajni i marljivi rad svakome donosi sreću. Tko je marljiv, može i druge poticati da tako vrijedno rade. U ovoj su pjesmi posebno poticajne riječi: „Junačko nam srce bije, ustrajniji nitko nije, što je mravlji rod.“
Meni je pjesma Mrav slična basni. Pjesnik preko mrava želi prenositi svijetu poruke da se radom može sve ostvariti.
Lea Mercier, 5. r.
Nikola Milićević, Mrav
Oduševio me pjesnik Nikola Milićević. Iako je rastao u siromašnoj obitelji, bio je dobar učenik i uspio je postati poznati pjesnik, profesor i prevoditelj.
Njegova pjesma Mrav potakla me da ne odustajem na svom putu, nego da se trudim i vjerujem kako mogu uspjeti sve što želim.
Mrav se u prvoj kitici obraća sebi, zapravo svojim tankim nožicama da krenu dalje pod teškim teretom. „Upri, upri“, to su njegovi glagoli ohrabrenja.
Maleni mrav veliku slamku vuče cijeli dan, potiče se i ne odustaje. Snagu nalazi u usporedbi: „… jak sam kao div.“
Sam sebe hrabri, osjeća se kao div i sam nastavlja nositi slamku koja je od njega puno veća pa kaže: „… najveći sam junak rada.“
U ovoj lijepoj pjesmi prepoznajem u mravu jednog marljivog učenika, radnika, sve koji u svom radu osjećaju zadovoljstvo i sreću. Ja sam u svojim školskim obvezama bio zbunjen i puno opterećen, ali me pjesma Mrav Nikole Milićevića poučila da mogu i ja postići veliki uspjeh baš kao i mali mrav u svom mravljem rodu. Tako malen i slab, marljiv i uporan može biti svima uzor.
Posebno mi je izražajna pjesnička slika: “Od mene je slamka veća,/ali eto, to je sreća, jak sam/ kao div, pa je vučem ipak/lako, a to što sam malen/ tako, nisam jadan kriv.“ Umjetnik šalje poruku da u teškim situacijama budemo jaki i hrabri pa pozivam svu djecu da čitaju lijepe pjesme Nikole Milićevića.
Lovre Jerončić, 5. r.
Moj zavičajni pjesnik Nikola Milićević
Kao dijete, bio je brižan i poslušan. Imao je blage roditelje koji ga za nestašluke nikad nisu tukli. Puno je volio svoj jezik i brižno ga je čuvao. Postao je pjesnik i pisao je puno pjesama.
Njegov otac Mate dosta je čitao i dosta toga znao. Imao je meku dušu pa je i svoga sina Nikolu naučio dobroti.
Milićevićeva pjesma Mrav ohrabruje ljude i govori im da ne odustaju, neka uvijek rade i bit će sretni.
Sara Sičić, 5. r.
Pjesniku za stoti rođendan
Pjesniče naš, Nikola Milićeviću,
Na granama ti ptiči cvrkuću,
Tvoja te pitoma dolina hvali
Da te nikad ne zaboravi.
Neki te nose u mislima,
Neki u sjećanjima,
S pjesmom češljugarima
U našim si srcima.
Ova dolina za tobom vapi
Tvoju stotu obljetnicu slavi.
Djeca ti u školi pišu pjesme,
Bilješke o tebi i sastavke.
Gabrijela Đonlić, 6. r.
Pjesniku pitome doline
U tvom kraju sam se rodio,
Korijen svoj sam pustio.
Ti si maslina stogodišnja,
A ja tvoja ptičica malena.
Naši korijeni se
čvrsto spajaju,
Plodove ljubavi
Dolinom rađaju.
Dok šetam tvojom zemljom starom,
Sliku tvoga mira stvaram.
Mirko Petrović, 6. r.
Pjesniku Nikoli
Dragi Nikola Milićeviću,
Svi te volimo!
Tvoje pjesme svaki dan čitamo
Kao da si ih pred našim očima pisao.
Jezik tvojim pjesmama obogaćujemo
Tako bitan nama mladima
Da se u ovu našu zemlju ukorijenimo.
Znaj da si u srcu našem,
Čujem kako mi pjesmu šapćeš.
Gabriela Pivčević 6. r.
