2019-03-03 19:06:11

Večera za beskućnike grada Splita

„Blizina, srodnost, dar je od Boga. Ali blizina i srodnost dar su i Bogu. Životu. I čeznemo li za blizinom, za domom, dobro je ne previdjeti da se on, prije svega, događa među ljudima. Ali, budući da ni bez doma sazdanog od opeka čovjeku nije jednostavno živjeti, zajednička je i osobna odgovornost svih: pružiti priliku svakome da si stvori dom – i materijalni i duhovni. To je dar kojega je svatko dostojan. Dar koji nikome ne bi smio biti uskraćen.“

                                                                                             (Stjepan Lice)

      Nadahnuti predbožićnim ozračjem topline, zajedništva, međusobnog pomaganja i darivanja, neminovno se nameće pitanje za svakoga od nas: „Što mogu učiniti za svoga bližnjega, za onoga u potrebi?“

Zahvalni za sve blagoslove kojima naši životi obiluju i svjesni toga da ih vrlo često zanemarujemo, zastali smo na trenutak i prepoznali dio i naše odgovornosti za svijet u kojem živimo, za ljude u našoj neposrednoj blizini, vrijedne poštovanja i ljudskoga dostojanstva.

S pouzdanjem u riječi velike misionarke ljubavi, Majke Tereze, kako „nije važno činiti velike stvari, već male stvari s velikim srcem“, djelatnici naše škole odlučili su učiniti nešto lijepo za beskućnike grada Splita. Povod je bila plemenita ideja pod nazivom „O La La 366 večera koju su prije osam godina pokrenule dvije Splićanke, Lana Iljadica i Lada Štefek, s ciljem pripremanja večere za trideset šest beskućnika o kojima skrbi udruga Most. Građani, udruge i restorani izmjenjuju se iz dana u dan kako bi ljudima koji su spletom različitih okolnosti izgubili krov nad glavom osigurali topli obrok.

Ispunjeni radošću što u svojoj skromnosti možemo nekome barem na trenutak zasjati svjetlošću, a time ujedno i vlastite duše ispuniti toplinom i vedrinom, organizirali smo se međusobno i s nestrpljenjem iščekivali dogovoreni datum posjete beskućnicima, 15. veljače. Obradovali smo ih različitošću mirisnih i ukusnih jela, ali i sami obradovani i obogaćeni novim iskustvom zaključujemo: „Nikada dovoljno ne znamo po čemu smo dar jedni drugima. Kada smo se i čime darovali. Obdarili. (…)“ (S. Lice)  

                                                                                                    Zrinka Pavković 

                                                                                                   Ana Beović  


Osnovna škola "1. listopada 1942." Čišla