21. 3. obilježava se dan osoba sa Down sindromom.

Djeca sa posebnim potrebama nisu nikakva čuda ili nešto neobično. Oni žele da budu ono što i drugi, da budu PRIHVAĆENI.

Oni ne mogu imati savršen par kromosoma, ali su savršeni u svojoj različitosti.

Naša škola od ove godine ima priliku i čast pomoći i podržati takvo dijete. To smo i učinili. Svi djelatnici i učenici naše škole, ne samo 21.3. već od početka školske godine pružaju podršku našem Andriji, a on nam uzvraća stostruko više, svojim osmijehom.

Stoga smo ove školske godine, kao podrška našem Andriji i svoj djeci s Down sindromom obuli različite čarapice i u njima šetali cijeli dan.

Učenici razredne nastave okupili su se prvi školski sat i poslušali priču Moja prijateljica ima Down sindrom, koju nam je pročitao učenik 4.razreda  Gabriel Franić.

Treći školski sat posjetili su nas učenici 6.razreda i otpjevali Andriji njegovu omiljenu pjesmu. Hvala svima na podršci koju mu svakodnevno pružaju.

Za kraj.... Cilj je odrasti, a sreća ostati dijete. Ostanimo svi mi ovako mali i nevini kao oni koji ne znaju za kromosome, koje ne zanimaju te razlike. Zanima ih samo igra i druženje. Svijet bi bio puno ljepši da smo svi takvi. Jednaki u svojoj različitosti. Da ne brojimo kromosome, ni krvna zrnca, da ne uspoređujemo boje, simbole...

Kako im možemo uljepšati svijet?!

Možda da krenemo od toga da se češće družimo s njima. I koliko god im ljubavi pružili, oni nam uvijek vraćaju VIŠE!

Marija Marčić